ANDRIJA MILOŠEVIĆ

ANDRIJA MILOŠEVIĆ
(8. kolovoza 1978. godine u Podgorici, Crna Gora)
Andrija Milošević je rođen 8. kolovoza 1978. godine u Podgorici kao stariji sin majke Vere i oca Peka. Andrija ima mlađeg brata Velibora. Svoje djetinjstvo provodi u Nikšiću. Kao tinejđer imao je san da postane slavni nogometaš i sa četrnaest godina je aktivno igrao nogomet za FK Sutjeska. Kada je i uz protivljenje roditelja otišao u Podgoricu u srednju školu koju nije nikad ni završio. Već je tada bio samostalan radio je kao kolporter. Kada je čuo za audiciju na akademiji odlučio je da pokuša da se natječe. Sa šesnaest godina postaje student u prvoj generaciji Fakulteta dramskih umjetnosti u Cetinju, u klasi profesora Bore Stjepanovića. Kako kaže nikada nije zažalio zbog toga. U drugoj godini studija dobiva prvu veliku ulogu u kazalištu i tada prvi put surađuje sa redateljem Milanon Karadžićem. Glumu koju je zavolio završava u roku diplomskom predstavom Gospođica Julia. U Crnoj Gori je radio mnogo predstava sa svim redateljima i glumcima. Tada je aktivno igrao u kazališnim komadima: "Zauvijek tvoj"," Spašavaj se od svoje žene", "Novela od ljubavi", "Tri musketira", "Ženidba kralja Vukašina", "Crvenkapa", "Gorski vijenac", "Bokeški d- mol", "Lažni car Šćepan mali", "Treći svjetski rat", "Škola za žene", "Kako se ko rodi", "Elektra". Prvi put se pojavljuje na filmskom platnu u filmu Božidara Nikolića "U ime oca i sina".
Kada mu se desilo da nije bio prebukiran poslom krenuo je za Beograd da tamo okuša sreću i da se dokaže. U Beograd dolazi 2000. godine na poziv Svetozara Cvetkovića koji mu je našao angažman u Ateljeu 212 u predstavi "Kaput prljavog čoveka". Čak mu uprava kazališta iznajmljuje stan. Andrija se u Beogradu nije puno zadržao jer se već za godinu dana vratio u Podgoricu. Međutim novčana kriza ga je ponovo natjerala da nakon dvanaest mjeseci ode u Beograd. Ovi put na poziv redatelja Milana Karadžića koji mu daje ulogu u kazališnoj predstavi "Egzibicionista" Ateljea 212. Iste te godine 2003. Andrija počinje da snima seriju "M(j)ešoviti brak" sa redateljem i scenaristom Stevanom Koprivicom. Može se reći da tada počinje njegova karijera. Tada ga je upoznala šira javnost kroz simpatičnog lika Crnogorca Banju kojeg je tumačio u "M(j)ešovitom braku". Ulogom je i dobio status najpoželjnijeg glumca. Andrija nije napustio kazalište stekavši popularnost ovom serijom, štoviše ima ga svugdje u kazalištu. Glumio je do sad u više od četrdeset predstava. Crnogorska redateljica Marija Pejović dodjeljuje mu glavnu rolu u filmu "Opet pakujemo majmune" a tada i snima serijal "Karađorđe i pozorište". U Zvezdara teatru igra u predstavi "Tre sorelle" zajedno sa kolegicom iz "M(j)ešovitog braka" Slobodom Mičalović. Igra i u komadu "Samo za tvoje oči" Teatra Kult.
Sudjeluje u debitantskom filmu Nikole Vukičević "Pogled sa Ajfelovog tornja". I dalje nastavlja sa snimanjem "M(j)ešovitog braka" s kojim je postigao veliku popularnost. I dalje je aktivan na sceni Ateljea 212 u predstavi "Posetilac". U Podgorici 2005. godine osniva producentsku kuću Udruženje ljubitelja filma. Kako kaže tim potezom vidi sebi put ka Europi. Glumi u filmu "Konji vrani" redatelja Ljubiše Samardžića. Ali i u predstavama "Ukroćena goropad", "Dekameron", "Zmijsko leglo".
Andrija Milošević 2007. godine snima posljednju sezonu "M(j)ešovitog braka", ali nastavlja sa angažmanom u "Naša mala klinika". Te godine glumi u filmovima "Promeni me" i "Gledaj me". Nastupa u predstavama "Marko Kraljević super star", "Čarobnjak", "Krčmarica mirandolina" u kojima briljira. Zapaženim ulogama dobiva poziv iz Hrvatske da igra u novoj seriji RTL produkcije "Ne daj se Nina" u kojoj nosi jednu od glavnih uloga. U Hrvatsku odlazi zajedno sa kolegicom Slobodom Mičalović koja u seriji ima manje zapaženu ulogu. Zatim odlazi u Banja Luku gdje se snima serija "To toplo ljeto" koja je okupila veliki broj dobrih glumaca. Serija je snimana u režiji Milana Karadžića na scenarij Stevana Koprivice. Andrija ne odbija poziv da vodi reality show Survivor i odlazi sa ekipom reality-a u Panamu. Stekavši simpatije snima i drugu sezonu reality-a Survivor ovi put na Filipinima. U međuvremenu između dva show-a snima televizijsku seriju u režiji Milana Karadžića "Pare ili život" a zatim i istoimeni film. U serijalu "Pare ili život" pjeva uvodnu melodiju serije. Uz glumački talent pokazuje i izvrstan talent za muziku. Planira da snimi svoj glazbeni prvijenac. Jasno dajući do znanja da ne želi biti pjevač, jer mu je gluma ispred svega. Sudjeluje u predstavi koja je nedavno imala premijeru "Pjevaj brate" u koju uz Andriju glume Milan Kalinić i Milan Vasić. Predstava je izazvala ogromno zanimanje kod publike.



Televizija i film:

2009
"Pare ili život"- Đoni
2008
"Naša mala klinika"- Mile
"To toplo ljeto"- Mikonja Kadunić
"Ne daj se Nina"- Marko Savić
"Gledaj me"- Saša
2007
"Promeni me"- Draganće
2007
"Konji vrani"- Gavrilo Brdjević
2003- 2007
"M(j)ešoviti brak"- Banjo (Branko Krivokapić)
2005
"Pogled sa Ajfelovog tornja"
2004
"Opet pakujemo majmune"- Nebojša
"Karađorđe i pozorište"- Karađorđe
2001
"Moja porodica, privatizacija i ja"- Sin Vido
1999
"U ime oca i sina"- Vozač kombija pa invalid

VESNA TRIVALIĆ

VESNA TRIVALIĆ PANDUROVIČ
(13. ožujka 1965. godine u Beogradu, Srbija

Vesna Trivalić udata Pandurović ima sina Nikolu i živi na relaciji Dubai- Beograd. Ona je rođena u Beogradu 13. ožujka 1965. godine. Fakultet dramskih umjetnosti je završila u Beogradu 2003. godine, u klasi profesora Vladimira Jevtovića . Fakultet je upisala 1. srpnja 1984. godine, a diplomirala je tek 2003. godine i to uz nagovor svoga profesora Vladimira Jevtovića. Redovito je na akademiji dala sve ispite, za diplomu joj je ostala još predstava, koju je spremila tek nakon porođaja. Iako je u međuvremenu napravila uspješnu karijeru. Ona je glumica koja ima izvanrednu moć transformacije. Smatraju je majstorom komedije, a oni koji prate kazalište znaju da je još bolja u dramskim ulogama. Vesna Trivalić spada među najomiljenije glumice publike svih generacija. Rade Šerbedžija je spominje u svojoj autobiografiji, kao jednu od najboljih srpskih glumica i kaže za nju da je "nebeski talentovana".

Na FDU su sa njom u klasi studirali Dragan Bjelogrlić, Srđan Todorović, Boba Ninković, Mirjana Joković, M.M. Manda, Dragan Petrović Pele, Branka Pujić, Vesna Stanojević, Tatjana Vencalovska i Darko Tomović.

Prva profesionalna uloga Vesne Trivalić u kazalištu bila je u Ateljeu 212 u predstavi "Totovi". A prva filmska uloga joj je bila u filmu "Spadijer, jedan život" 1986. godine, zatim 1987 "Već viđeno" u kojem joj je partner bio profesor Vladimir Jevtović i iste te godine "Dogodilo se na današnji dan".

2000. godine se našla u anketi časopisa "Blitz News" među 10 najboljih srpskih glumica svih vremena (uz Miru Stupicu, Oliveru Marković, Miru Banjac, Jelisavetu Seku Sablić, Milenu Dravić, Svetlanu Cecu Bojković, Mirjanu Karanović, Mirjanu Jokovič, Anitu Mančić) U anketi su sudjelovali ljudi iz struke kolege glumci, režiseri, filmski radnici i poznate ličnosti.

Tokom karijere je ostvarila mnoštvo zapaženih epizodnih uloga. A prvu glavnu ulogu dobila je u Kusturičinom filmu "Život je čudo" u kojem tumači lik Jadranke. Na filmu je najčešće surađivala sa redateljem Srđanom Dragojevićem i Emirom Kusturicom. Osim njih značajne uloge ostvarila je u filmovima Gorana Markovića , Miroslava Lekića i Dragana Kresoje. A u tv dramama i tv filmovima Miloša Radovića, sa kojim je bila u vezi. Njeni najčešči partenri su Zoran Cvijanović i Dragan Bjelogrlić. Dragan i Vesna su privatno jako dobri prijatelji. Najznačajnije i publici najomiljenije uloge su u serijama "Bolji život", "Metla bez drške", "Otvorena vrata" i "Porodično blago". U kazalištu je igrala niz predstava, a najpoznatije su "Doktor Šuster" i "Čorba od kanarinca"

Vesna Trivalić i Dragan Bjelogrlić su 1991. godinena na festivalu u Nišu proglašeni za glumački par godine, nagradu su dobili za par koji su tumačili u seriji "Bolji život". Od nagrada je još dobila "Zlatni čuran"u Jagodini za ulogu Jelene u predstavi "Čorba od kanarinca" i dobitnica je Pulske Arene za epizodnu ulogu u filmu "Oktobarfest" Dragana Krasoje. Pripala joj je i nagrada za najbolju žensku epizodu u filmu "Tito i ja".

Vesna je član Saveza dramskih umjetnika Srbije od 4.srpnja 2006. godine.

Kazalište:

"Čorba od kanarinca"
"Bela kafa"
"Totovi"
"Tajna plave ptice"
"Doktor Šuster"
"Narodni poslanik"
"U plamenu strasti"
"Gospođa ministarka"
"Narodni poslanik"
"Izbiračica"
"Revizor"

Filmovi:

"Dogodilo se na današnji dan" (1987)- Milesa
"Već viđeno" (1987)- služavka
"Oktobarfest" (1987)- Buca
"Braća po materi" (1988)- Danka
"Hamburg altona" (1989)- učiteljica
"Kako je propao rock n roll" (1989)- Eva
"Original falsifikat" (1991)- Magda
"Mi nismo anđeli" (1992)- Violeta Zubić
"Tito i ja" (1992)- učiteljica
"Bolje od bekstva" (1993)- Olja
"Urnebesna tragedija" (1995)- Nada
"Do koske" (1996)- Šveca
"Lajanje na zvezde" (1998)- Dana Jelinić
"Spasitelj" (1998)- žema u autobusu
"Rane" (1998)- Lidija
"Senke uspomene" (2000)- sestrična
"Rat uživo" (2000)- Bosa
"Život je čudo" (2004)- Jadranka
"Mi nismo anđeli 2" (2005)- Violeta
"Mi nismo anđeli 3" (2006)- Viki
"Bacio sam čini na tebe" (2008)- Nadica

Tv serije:

"Zaboravljeni"
"Bolji život"
"Metla bez drške"
"Vukova azbuka"
"Policajac s Petlova brda"
"Otvoren vrata"
"Porodično blago"
"Ljubav, navika, panika"
"Mile vs. tranzicija"
"Vratiće se rode"
"Ono kao ljubav"

Tv drame:

"Telefonomanija"
"Jastuk groba mog"
"Vidim ti lađu na kraju puta"
"Brod plovi za Šangaj"
"Zla žena"
"Sreća za Srećka"
"Zlostavljanje"

SLOBODA MIĆALOVIĆ ČETKOVIĆ

SLOBODA MIĆALOVIĆ ČETKOVIĆ
(21. kolovoza 1981. godine u Leskovcu, Srbija)
Sloboda Mićalović je rođena 12. kolovoza 1981. kao drugo djete Dragana i Milice Mićalović u Leskovcu. Otac Dragan joj je kazališni glumac u Leskovačkom kazalištu, a majka je frizerka. Sloboda ima dvije godine stariju sestru Mirjanu i devet godina mlađu Draganu. Posjeduje uz glumački i muzički talent. Završila je nižu muzičku školu i upisala srednju muzičku školu. Kao mala je voljela vrijeme provoditi u kazalištu, pratila je probe i predstave u kojima joj je otac igrao. Sve ju je to privlačilo i stvorilo je strastvenu želju u njoj da postane glumica. Roditelji su je kao malu odmicali od kazališta kako ne bi postala glumica, ali to nije pomoglo jer njen briljantni talent i upornost su rezultirali da zauzme vodeće mjesto na Srpskoj glumačkoj sceni. Mlada i lijepa glumica zavodljiva osmjeha i posebne karizme je to ostvarila mukotrpnim radom i velikim odricanjem.

Sloboda ima i zanimljivu priču koja se veže za njeno ime. Dok je bila manja htjela ga je mijenjati jer su je djeca zadirkivala. U srednjoj školi je mrzila što se tako zove. Čak je jedno vrijeme imala fazu da se nije odazivala kada bi je neko zazvao njenim imenom. Morali su je zvati Boba. Nije nikako mogla ocu da oprosti što joj je dao to ime. Ime je dobila po zaručnici Ive Lole Ribara koja se zvala Sloboda Trajković. Njezin otac je u to vrijeme u Leskovcu igrao monodramu "Ivo Lola Ribar" i bio je opčinjen predstavom da je i najstarija kćer dobila ime Mirjana po sestri Slobode Trajković. Slobodu je otac natjerao da pročita čuveno ljubavno pismo između Ive Lole Ribara i Slobode Trajković koje je na nju ostavilo utisak i od tada je prihvatila svoje ime.

Sloboda je izrazila želju da upiše Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, ali to kod njenih roditelja nailazi na protivljenje. Ona se uz očeve pokušaje da je odvrati od glume ipak spakirala i spremila pod svaku cijenu da ode u Beograd na prijemni ispit. Sama je krenula na željezničku stanicu u Leskovcu, otac je shvatio da tu više nema pomoči i pošao je sa njom. Kako Akademiju upisuje u najgorem periodu kada je stanje u Srbiji bilo najgore. Mostovi i putovi su bili porušeni i nije bilo autobusne linije iz Leskovca za Beograd. Pa su se ona i otac vozili putničkim vlakom 12 sati. Tada sedamnaestogodišnja Sloboda prolazi na prijemnom iz prve. Upisala je te 1999. godine Fakultet dramske umjetnosti u Beogradu u klasi Predraga Bajčetića i Anite Mančić.

Prva godina u Beogradu u kojem nije imala nikoga joj je bila najteža. Odvojenost od obitelji i prijatelja, veliki grad i samostalan život su je u jednom momentu pokolebali i javila se želja u njoj da odustane od glume. Ali njezin profesor Predrag Bajčetić predosjetio je i nije joj dozvolio da ode u Leskovac na maturalnu večer. On ju je držao na satu glume do ponoći kako bi propustila sve autobuse. Sloboda je bila ljuta na njega što je nije pustio na maturalno, ali je poslije i sama priznala kako se ne bi vratila. Danas mu je na tome zahvalna. .Sve do treće godine akademije živjela je u unajmljenom stanu sa cimericom i najboljom prijateljicom Zoranom Bečić. Kroz njihov podstanarski stan prošli su mnogi mladi glumci, a među njima Katarina Radivojević i Marija Vicković, njih četiri su i danas najbolje prijateljice.

Vatreno krštenje u kazalištu je imala u Stankovićevoj "Koštana" u kojoj je nosila glavnu rolu. Na trećoj godini studija prolazi na audiciji za film Zdravka Šotre "Zona Zamfirova" u kojoj je imala ulogu Vaske. Bila je to epizodna uloga koja je prošla zapaženo i kojom je stekla početnu popularnost. U "Zona Zamfirofa" i pjeva pjesmu "Stanika mi bolna legnala" u kojoj dolazi do izražaja i njen muzički talent. Zatim 2002 dobiva ulogu Jelene Čađenović u seriji "Mješoviti brak" koja se snima u režiji Milana Karadžića. Ulogu Jelene Čađenović tumačila je pet sezona. Za koju je 2005. godine na Filmskom festivalu u Nišu dobila nagradu zajedno sa kolegom Andrijom Miloševićem za najbolji televizijski par. Sloboda započinje u svojoj dvadeset i trečoj godini ljubavnu vezu sa Vojinom Četkovićem s kojim je 12. svibnja 2008. godine stupila u brak i ima dvije blizanke Veru i Milu. Zdravko Šotra 2004 godine snima film "Pljačka Trečeg rajha" u kojem Sloboda igra mladu Jevrejku. Nakon završetka snimanja "Mješoviti brak" dobiva ponudu i glumi u hrvatskoj seriji "Ne daj se Nina". Ne zanemaruje kazalište jer kako sama kaže da kazalište voli i da je to njena velika ljubav. Slijedi Slobodin aganžman u mjuziklu Chichago u kojem igra Roxie Hart. Igra i u "Tartif" koji se premijerno izvodi za 60 godina Jugoslavenskog dramskog pozorišta u veljači 2008 godine. U kojem Sloboda tumači ulogu Elmire. U Zagrebu na festivalu Dani satire je dobila nagradu "Zlatni smijeh" za ulogu Elmire u Molierovom Tartifu. Igra još u predstavama "Don Krsto", "Miris kiše na Balkanu", "Brod ljubavi", "Brod za lutke", "Tre sorelle"...

Nakon sedam godina glumačke karijere dobila je glavnu ulogu Anđelke Bojanić, kojom joj je Zdravko Šotra ukazao svo svoje povjerenje koje ona nije iznevjerila jer je "Ranjeni orao" potukao sve rekorde gledanosti i mnogima je ispred malih ekrana postala omiljena glumica. Uloga u "Ranjeni orao" joj je donjela največu popularnost i priznanje gledatelja. Najplodnija godina što se tiče nagrada bila bi 2009 u kojoj dobiva više značajnih nagrada.Između ostaloga za 61. rođendan Jugoslavenskog dramskog pozorišta osvojila je nagradu za ljepotu govora "Dr. Branivoj Đorđević" za ulogu Elmire u predstavi "Tartif". Sloboda i Ivan Bosiljčić su dobili nagradu u Nišu za glumački par godine "Ona i on" za uloge u "Ranjeni orao". Osvaja svoj prvi "Oskar popularnosti" za najbolju glumicu godine. Sloboda Mićalović se nakon godinu dana odsustva zbog porodiljnog vratila glumi, ali ne aktivno za sada će tek igrati u "Miris kiše na Balkanu" u kojoj ju je mijenjala kolegica i prijateljica Zorana Bečić.




Televizija i film:
2009
"Mansarda"- Kiki
"Ranjeni orao"- Anđelka Bojanić
2008
"Kraljevina Srbija"- Kraljica Natalija Obrenović
"Ne daj se Nina"- Vesna Tintor
2003- 2007
"Mješoviti brak"- Jelena Čađenović
2004
"Pljačka Trečeg rajha"- Mlada Jevrejka
"Tragom Karađorđa"- Jelena
2003
"Laku noć, deco"
2003
"Ilka"- Draga doktorica
2002
"Ko čeka doćeka"
"Zona Zamfirova"- Vaska
"Klasa 2002"
"Podijum"- Emanuela

Kazalište:
"Chicago"- Roxie Hart
"Don Krsto"
"Tartif"
" Miris kiše na Balkanu"
"Brod ljubavi"
"Brod za lutke"